Riba je bogata prehranom, ne samo zbog visokog sadržaja proteina, laganom probavom, b vitaminima i mineralima, ali i zato što je njegova masnoća bogata omega -3 masnim kiselinama, koja su korisne za sprečavanje kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti i promoviranje intelektualnog razvoja. Međutim, ako se riba konzervira, promenit će se njegova prehrambena vrijednost?
Riba je bogata proteinima i više hranjivim sastojcima, ima malu kiselost, a posebno je lako uzgajati bakterije, pa kad se prikori, mora se sterilizirati pri visokoj temperaturi i visokog pritiska u 115-121 stepen. Takva visoka temperatura ima malo utjecaja na protein, ali prouzrokuje veliki gubitak B vitamina. Stoga se vitamin B1 sadržaj konzervirane ribe može spustiti na otprilike polovinu svježe ribe, a bit će dodatno smanjeno tokom dugoročne memorije.
Međutim, sve ima svoje prednosti i nedostatke. Visoka temperatura i grijanje visokog pritiska čini ribljim kostima hrskavim i mekim, omogućavajući veliku količinu kalcijuma da se otopi. Stoga je sadržaj kalcijuma konzervirane ribe više od 10 puta veći od svježe ribe, a ne postoji gubitak minerala poput željeza, cinka, joda i selena. Stoga je jesti konzerviranu ribu određenog značaja za nadopunu minerala. Međutim, ako se riba koja se koristi za konzerviranje je duboka morska riba koja je kontaminirana olovom, živom itd., Kako kosti postaju hrskavi i meki, zagađivači u njima će se rastvoriti u velikim količinama, povećavajući štetu ljudskom tijelu. U usporedbi s tunom, morskom basom, mačem, štuka, marlinu, bakalom i drugim ribama koje su lako kontaminirane, losos, pastrmku, žuti kroeker itd. Sigurniji su.
Općenito, sadržaj masti natopljenog ribe je nizak, a u osnovi može održavati omjer prirodnog masnog kiselina ribe, što ga čini najfićijom raznolikošću za izbor. Natopljeni riblje meso u vodi, dodajte začine i pomiješajte ga sa povrćem da biste napravili ukusnu salatu. Kečap proizvodi imaju visok sadržaj soli, ali kiselost kečapa pogoduje se očuvanju B vitamina, što je ujedno i bolji izbor. Iako su dimljeni, svjež i sortirani sorti, nakon prženja, omega -3 masne kiseline ribe su uništene, sadržaj masti značajno se povećava, a većina B vitamina je uništena, a prehrambena vrijednost nije visoka; Toksični karcinogeni kao što su benzopiren takođe mogu biti proizvedeni tokom prženja i pušenja, uvelike smanjujući sigurnost hrane. Većina konzervirane ribe natopljene uljem nije pržena ili dimljena na visokim temperaturama, tako da su sigurnije.
Rok trajanja konzervirane ribe je čak 24 mjeseca. Mnogi potrošači misle da je to zato što sadrži konzervanse. U stvari, to nije slučaj. Canning je važna metoda prerade hrane, koja je da se sirovine postave u ventilacirani zatvoreni spremnik i obrađuju ih na visokoj temperaturi da bi ubijali različite mikroorganizme i bakterije, sprječavajući da se ulazi na vanjsko zagađenje, tako da hrana može dugo ostati stabilna i jestiva dugo vremena. Stoga većina konzerviranih riba ne sadrži konzervanse, a potrošači ih mogu pojesti sa povjerenjem.
Ali kad jedete konzervirane ribe, također biste trebali obratiti pažnju da ne jedete više od 2 limenke sedmično (svaka može sadržavati oko 225 grama ribe); Među njima, pržena riba i dimljena riba ne bi trebala prelaziti 1 limenku; Trudnice, sestrinske majke i mala djeca trebaju pokušati da ih ne pojedu. Ljudi koji vole jesti konzervirane ribe trebaju obratiti pažnju na uravnoteženu prehranu, jesti više svježe povrće, voće, pasulj i krompir, poboljšati njihovu sposobnost da se odupru zagađenju i izbjegavaju štetne efekte dugoročne potrošnje velikih količina konzervirane ribe na njihovo zdravlje. Kada jedete konzervirane ribe, obratite pažnju da ne jedete više od dvije kutije sedmično.
